Na literarnom konkursu koji je organizovala naša škola, učenici su imali priliku da izraze svoja razmišljanja i emocije na temu „Školsko iskustvo iz moje perspektive“. Pristigao je veliki broj radova, a izbor najboljih bio je izuzetno težak, što govori o visokom nivou kreativnosti, izražajnosti i estetske pismenosti naših učenika.
Komisija, sastavljena od profesorica Bosanskog jezika i književnosti, pažljivo je ocijenila sve radove i donijela konačnu odluku. U nastavku donosimo rezultate konkursa:
1. mjesto
Niđara Trako, učenica I-5
Mentor: prof. Adisa Zuhrić–Rosić
2. mjesto
Zakir Grabus, učenik III-7
Mentor: prof. Alma Bečiragić–Hujdur
3. mjesto (dijele)
Sajra Sofić, učenica III-5
Mentor: prof. Alma Bečiragić–Hujdur
Sumeja Rujanac, učenica I-5
Mentor: prof. Adisa Zuhrić–Rosić
Pobjednički rad naše učenice Niđare Trako bit će pročitan na školskoj priredbi te izložen u holu škole, zajedno s ostalim radovima koji su osvojili prva tri mjesta.
Zahvaljujemo svim učenicima koji su učestvovali u konkursu i čestitamo nagrađenima na izvrsnim radovima!
Školsko iskustvo iz moje perspektive
Kada sam prvi put kročila u školu, sve je disalo nekom čudnom, odraslom ozbiljnošću. Hodnici su se činili beskrajno dugi, svaki pogled stran i pronicljiv, a snovi su titrali, veći i krhkiji nego ikada prije. U grudima se kovitlao nelagodan splet straha i tek probuđene znatiželje, ali nisam dopustila da me ledeni prst straha zaustavi. Nastavila sam naprijed, korak po korak, u nepoznato. Prve sedmice bile su kao hod po tankom ledu, i onaj tihi šapat sumnje počeo je da me nagriza: “Da li ja uopće pripadam ovom novom svijetu?” Ali dani su neumoljivo proticali, a s njima je i moj korak postajao sigurniji, kao da je zemlja pod mojim nogama postajala sve čvršća. Pronašla sam topla utočišta u novim prijateljstvima, upamtila draga lica profesora i, kao da se magla razilazi, sav onaj početni strah je nestao, ustupajući mjesto nekom tihom, unutrašnjem miru.
Sjećam se svog prvog odgovaranja, onog ledenog talasa treme koji mi je okovao grlo i natjerao glas da zadrhti poput lista na vjetru. A danas, na pragu kraja prvog razreda, stojim pred tablom s nekom novom, neočekivanom hrabrošću, osjećajući toplinu znanja kako struji mojim venama. Naučila sam da savršenstvo nije imperativ, već da je dragocjen svaki uloženi trud, svako znatiželjno pitanje i ona uporna odlučnost da se ne odustane, čak i kada se čini da je put pretežak.
Moje školsko iskustvo nije samo suhoparna gomila knjiga, zamorno učenje i stresni testovi. To su dragocjeni trenuci iskrenog smijeha koji odzvanja hodnicima, topla podrška prijateljskih ruku na ramenu i one male, ali slatke pobjede koje proslavljamo u tišini svojih srca svaki dan. Pronašla sam ljude koji iskreno vjeruju u moje mogućnosti, a njihova vjera je upalila iskru samopouzdanja u meni, tjerajući me da i sama još snažnije vjerujem u sebe.
Iako sam tek na početku ovog uzbudljivog srednjoškolskog putovanja, već sada u srcu nosim dragocjene lekcije koje će me poput vjernih pratilaca pratiti kroz cijeli život. Gledam u naredne godine s nestrpljivim uzbuđenjem, jer sam u živahnim hodnicima Mješovite srednje tehničke škole Travnik pronašla nešto mnogo dublje i značajnije od pukih zadataka – pronašla sam odsjaj sebe, onakve kakva tek trebam postati.
Niđara Trako
Učenica I-5 odjeljenja