Dan državnosti Bosne i Hercegovine

 

Ja, Bosna, država koja je starija od svakoga od vas živućeg čovjeka…!

Ja, Bosna, država koja živi hiljadu godina…

Ja, Bosna, država koju ste vi i oni koji su živjeli prije vas, kroz moju milenijsku historiju nazivali različitim imenima, Bosanska banovina, kraljevina, ejalet, republika, postojim, postojala sam i postojat ću…!

Ja, Bosna, država koja za života svoga nikada nikoga napala nisam, ni ugrozila nisam, ni nesreću nanijela nikome nisam, zaslužila nisam da se nesreća nanosi meni, ime moje da se kalja i prošlost moja da se skrnavi.

Ja, Bosna, država koja je preživjela i nadživjela sve najkrupnije svjetske događaje, svjetske ratove, evropske, regionalne, lokalne, građanske, krstaške i svake druge ratove, država koja je nadživjela sve svoje generacije stanovništva, koja je istrpila i okupatore sve, osmanske, austrougarske, njemačke, zahvalna sam patriotama svojim istinskim, onima koji sebe nazivaju „Antifašistima“, koji su nakon 480 godina okupacija i pokušaja brisanja i zatiranja postojanja mog, na događaju kojeg pamtim pod imenom “ZEMALJSKO ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA BOSNE I HERCEGOVINE“ ( ili PRVI ZAVNOBiH), a koji je održan 25.11.1943. godine u mom Mrkonjić – gradu, povratili moju državmost, u granicama mojim vijekovnim, koji su na ovom događaju trasirali put postojanja budućih pokoljenja u zemlji svojoj bosanskoj, i to vječitom rečenicom da „Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska“(tj. Bošnjačka), a u stvari NAŠA BOSANSKA.

I zato, ja, Bosna, država tisućljetna, kojoj su vezivno tkivo planine moje divne, Vlašić i Grmeč moj, i Bjelašnica, Manjača, Romanija, Čvrsnica, Zelengora i Visočica moja,Prenj i Vran moj…rijeke moje, vene moje, moja Lašva, Bosna, Neretva, Drina, Sava i Vrbas moj, i Tvrđava travnička i Tabija sarajevska, i Kaštel banjalučki i nekropola stolačka, i Stari most hercegovački i Mehmed-pašin most višegradski koji su kosti moje, i Peručica i blato Hutovo, i jezero Boračko, Buško i Prokoško koja su krv moja, postojim samo zbog vas, zbog vas djece moje bosanske, da slavite rođendane moje kao što ćete i ovaj proslaviti rođendan moj 25.11.2016. godine.

Neka ti je vječna slava i sretan rođendan, naša Bosno i Hercegovino…!

 

(Historijska sekcija MSTŠ Travnik)